уторак, 2. јануар 2024.

NIKIFOR VRETAK (rođen 1912) PESNIK ČISTE JEDNOSTAVNOSTI, NEŽNOSTI I OSEĆAJNOSTI...



 

Po završetku gimnazije odlazi na studije u Atinu, koje će prekinuti posle godinu dana i početi da radi najpre kao fizikalac radnik, a onda postati javni službenik i novinar, a potom i urednik novina. Rodio se u blizini ruševina nekadašnje Sparte. Objavio je preko 30 knjiga poezije, a prvu je objavio 1929 godine: “Ispod senke i svetlosti”, ”Spuštajući se u tišinu vekova”, ”Čovekove grimase”, ”Rat”, ”Ljubavno pismo”, ”Putovanje arhanđela”, ”Margarita - Slike sumraka”, ”Zenit vatre”, ”Herojska simfonija”, ”33 dana”, ”Legendarni grad”, ”Margaritina knjiga”, ”Tajget i Ćutanje”, “Uzburkane reke”, “Plumica”, “Izlazak s konjem”, “Robertu Openhajmeru”, “Pesme 1929-1951”, ”Vreme i reka”, “Moja majka u crkvi”, “Kraljevski hrast”, “Dubina sveta”, “Autobiografija”, “Sunce i kamen”, “Izbor”, “Put” u 3 toma, “Protest”, “Oda”. Dva puta bio je dobitnik državne nagrade za poeziju, prvi put 1940 za zbirku “Čovekove grimase” i drugi put 1956. Pored pesama pisao je i prozu, eseje, putopise, a napisao je i studiju o kolegi pesniku Niku Kazancakiju (1883-1957). Putovao je mnogo, a živeo je neko vreme u Švajcarskoj i na Siciliji.

U pesmi “Sveti pomen”, kazao je: ”Htedoh, pre no što u beskraju zaćutim, da te u večnu svetlost dva stiha zatvorim”.

U pesmi “Lirski intermeco” kaže: ”Slični su mi stihovi zlatnom dodiru sunca sa snegom, slični su lepoti pogleda u konja, ne, slični su težini jutra na krasuljcima, slični su težini nade u srcu, slični su tihoj kiši nad mirnim ovcama”.

U pesmi “Zalazak sunca”, kazao je: ”Otvarju mi se usne i duša mi ispušta svetlost”.

U pesmi “Skupljam razbacano klasje”, pevao je: ”Skupljam razbacano klasje da ti pošaljem malo hleba. Skupljam svojom slomljenom rukom ono što je preostalo od sunca da ti pošaljem za odeću. Saznao sam da se mrzneš… Pođi kojim hoćeš putem, na koje hoćeš brdo, pitaj koje hoćeš stablo. Čuješ li? Putevi cele zemlje vode u moje srce”.

U pesmi “Bademovo drvo”, piše: ”Toliku radost ne mogu da podnesu oči. O, daj mi, bože, daj mi sve nebeske izvore i česme da ih napunim”.

 

Нема коментара:

Постави коментар