“Da, kako je zemlja divna za setvu, kako je
prijemčiva. I kako je užasan greh baciti u nju seme laži, nasilja, pijanstva,
razvrata. Da, divna li je zemlja: neprestano se puši očekujući seme, i obrasta
korovom. A mi, koji smo u mogućnosti da ovom narodu damo bar nešto od onog što
stalno uzimamo od njega – šta mu mi dajemo? Avione, oklopnjače, kuće od
trideset spratova, gramofone, bioskope i svakojake nepotrebne gluposti koje mi
nazivamo naukom i umetnošću. I najglavnije – primer praznog, nemoralnog,
zločinačkog života. Još bi dobro bilo kada bismo mu zauzvrat onome što uzimamo
od njega davali, davali samo nepotrebne, glupe i loše primere. Nego, umesto da
mu isplatimo bar deo svog neisplaćenog duga, mi ovu zemlju, koja žudi za pravim
znanjem, zasejavamo samo “trnjem i stričkovima”, i ove mile, kao deca čiste
ljude, spremne za svako dobro, uplićemo u podmukle, unapred pripremljene
podvale”…
Нема коментара:
Постави коментар