четвртак, 22. фебруар 2024.

20-22 FEBRUAR 2024 – početak velike prolećne šeste setvene sezone…

 



Dana 20 februara 2024 godine, sav peršun lišćara u velikom santraču ošišan makazama, te je nakupljeno dve velike tepsije lišćara peršuna, zatim savijeno u lulice, i ostavljeno u zamrzivač. Tršavi peršun ostavljen je da još raste, te da završi u svežem stanju u salatama. Njega ima manje, a ne raste tako brzo kao ovaj obični peršun lišćar…




“Hirošima” danas pokazuje 10 stepeni u plusu...




Dana 21 februara 2024 dokupljena je treća cev za “Hirošimu” od hiljadu dinara, plastična, a u dužinu 8 metara. Najlon treba da stigne sutra...




Preko noći u “Hirošimi” iznikla ogromna pečurka...




Dana 22 februara 2024, prva ovogodišnja prolećna setva ili novi šesti krug setvenog početka, u najidealnije doba za sve, a na 2 dana pre februarskog punog Mesca ili Uštapa (da mi zalihe i korpe budu prepune, da sve peliva od viška u potocima sreće)...




Sejalo se najpre u “Hirošimi”, iznutra, a onda i napolju, tj. spolja na otvorenom, u 3 setvene parcelice ili boksa, od čistog komposta našeg, koji su slobodni sve do kraja aprila, dok na te prostore ne stigne na red setva tikvica i bundeva. A do tada mogu da iskoristim rano prolećni početak za ovo rano povrće…




U najjačem času u “Hirošimi” obratih pažnju da je 21,6 stepeni u plusu...




Nabrani su i danas plodovi ”Hirošime”, a danas na mojoj časnoj i jasnoj  trpezi: salata, mladi luk srebrenjak, a uspelo je da izraste i nešto rukole, od stare jesenje setve iz prošle godine 2023. Dovoljno da  se sutra napravi jedan domaći namaz pesto…




Šta je danas sve čarobno zasejano…




U jednom jedinom za sada praznom setvenom boksu pored vrata ili na ulazu u “Hirošimu” zasejane su 3 kesice ranog kupusa Ditmar, direktno u zemlju, dobro nađubreno samo konjskom balegom, jer tu imam dobru crnicu zemlju, da nikne naša rana rasada kupusa...




Zasejana 1 kesica celera lišćara u čašice…

Zasejan raštan po prvi put, a ako uspemo da odgajimo ove liske za sarmice, onda mi ove godine liske kupusa neće trebati u onim velikim količinama kao lane, te ću ih davati više svojoj živini, posebno mojim ćuranima, i kokicama nosiljama (ove godine nemam više nameru da tovim piliće, hoću malo da se odmorim tereta od uzgoja životinja, jer više volim cveće i biljke)…




Ali, da vidimo šta će da bude iz današnjeg eksperimenta. Raštan je takođe zasejan u čašice...

Za sve današnje čašice u kolicima, napravljena je čarobna mešavina 3 zemlje: one šumske ili prirodnog humsua, našeg domaćeg komposta i konjske balege sa planinskih livada...




U čašice ili u 3 gajbice (u svaku gajbicu stane 24 čašice) posejana je jedna kesica salate. Slate ima još tek da se seje, ali ovo je prvi setveni eksperiment u 2024-oj godini, i to samo ona koja može u februaru. U martu imaću po prvi put dve nove sorte salate, a za njih čekam još toplije vreme, jer za neke 4 nedelje biće nova setva početkom marta 22 ili 23 marta…




Najlon nažalost ni danas nije stigao, a moj cilj jeste da do 22 marta “Hirošima” dobije novo ruho...

Ovo danas je zadnje pozno “zimsko” sejanje, a martovsko biće prvo pravo prolećno...




Iz “Hirošime” izneto svo tečno organsko đubrivo u ostavu iza “Hirošime”, a izneta je i sva konjska balega i druga balega, da se prostor polagano rastereti od svega suvišnog. “Hirošima” preko zime malo je poslužila kao ostava, a u proleće “Hirošima” odjednom kreće da se popunjava, da buja i da gruva…




Napolju u dužnici uz drvaru posejane 3 veće kesice blitve. Lakše mi je da za svoju živinu gajim ipak blitvu, jer što je više sečem i šišma, više gruva. A stočnom repom nisam posebno oduševljena, te je više neći ni saditi, pošto njeno korenje brzo izađe na površinu…




U srednjem boksu u zoni trešnje, u zoni sedenja i meditacije, posejane rotkvice. A rotkvice su posejane i u najvećoj i najnovijoj parceli setvenoj. Na obe površine zasejane su 3 kesice rotkvica…




U najvećem setvenom boksu, pored rotkvica, posejane su 2 kesice rukole. Rukolu treba sejati u hadnije vreme, jer onda nije previše gorka. Rukola voli mnogo da se zaliva, kao i celer korenjaš i lišćar…




Dren je izašao još više danas, a pčele, ali i ogromne mušice danas se hrane na žutim cvetovima drena…




Sve je zapupilo, nabubrilo, čak i kruške. I kao da smo sve bliže i bliže prvom lovu na cvetove behara...




Pčele su jako glasne, ali brze i okom neuhvatljive. Ipak, dopustila mi je samo jedna pčela da je uslikam kao dokaz da jevpriča verodostojna, autentično moja…




Itd., itd., itd. – tri puta i tako dalje…

 

 

Нема коментара:

Постави коментар