Za razliku od jučerašnjeg ne baš predivnog, ali i delimično divnog
dana (čišćenje letnje kuhinjice), današnji dan ne može biti bolji, te mislim da sam nadmašila i današnji horoskop,
jer ovako dobar poljoprivredni dan dugo nisam imala da mi se sve baš skocka...
Jer, konačno u rukama živa zemlja, nakupljena svih najjačih sila
Kosmosa, i gliste, i pčele, i ptice, i Sunce - sve beše, sve moje danas, a onda
mi dokoni i zli ljudi nisu mogli više ništa, ništa dalje...
Kosmos je moj najjači saveznik ikada...
Dakle, moj najlepši poljoprivredni dan, polovinom zimskog meseca
februara, i moj najomiljeniji početak aktivnosti, rasturanje komposta, samo u
svim poljskim setvenim parcelama, od toga dva najnovija setvena mesta...
Stare dedine vile, sa 4 šiljka, preturile silu poljoprivrednih
radova i plastova, balege, i već prvi zarađeni žulj na dlanu desne ruke. I nove
plave vile, sa 3 šiljka, danas u akciji...
Vreme je da se načne kamara komposta. A u svakom zahvatu vilama,
sve vrvi, sve se crveni od glista...
Dakle danas, kao i svih prethodnih sezona rasturam živu
zemlju (hvala bogu ne rasturam žive ljude). I tako je najmanje, ako sam dobro zapamtila, izbrojala, oko 15 punih kolica
završilo napolju. Ostatak komposta čuvam za “Hirošimu”...
Moje najveće poljoprivredno blago jeste ova živa zemlja puna
kišnh glista, koje su tu stvorene same po sebi, ja ih nisam zasejavala...
Razvailm potom i mobilne stranice kompostišta i premestim ih na
novo mesto, nešto niže, i malo dalje od najlona “Hirošime”, gde već jeste bilo,
i gde inače i treba da bude moje stalno kompostište...
I tako oslobodim najlon, tako da može biti uskoro kopanje kanala,
zarad zamene novog najlona...
Kao i uvek, danas započinjem novu podlogu za novu kamaru 2024
koju ću načeti tek kroz godinu dana oko februara ili marta 2025 godine...
Kišne gliste jesu neoboriv dokaz moje žive zemlje...
Moj omiljeni čajnik je odradio svoje, razbijen na dva mesta, žuti
poklopčić bacim, te pošto više nije za upotrebu, ali nije ni za bacanje, vezani smo, više decenija, te u
njemu zasadim ćuvarkuću, oživim ga da traje dalje, i napunim čistom živom zemljom
sa kamare komposta...
Drenjak počinje, a i danas pčele zuje oko njega,
doduše sitne, male, tek njih nekoliko, a biće uskoro tu čitave skupine, kad za
koji dan cvetovi žuti grunu u svoj svojoj punoći i silini...
Ne znam zašto nisam pre nabrala maldog luka, i zašto
sam bila "lenja". Mladi luk na oko jeste sitan, ali nije ni loš, važno da jeste
zdrav i ipak dobar. Nabran je luk srebrenjak, a crni luk je dosta krupniji, i biće
to dobre glavice na proleće...
Preukusan je i sveže ubran tršavi peršun, za
salatu da se unese vitamina, u ove 3 dragocene biljke: luk srebrenjak, salata i
peršun...
Nabarla sam nikad lepšu blitvu, ne pamtim tako
jake i mrke boje lista, te od nje napravim nadev za sutrašnji nedeljni ručak, a
za sutra one moje omiljene punjene zapečene palačinke sa blitvom...
Blitva i salata jesu čiste, nema vaškica, i sve
je predivno…
Danas je sa svim otvorenim stranama u “Hirošimi”
predivnih 24,5 stepeni i nikad lepši vazduh iznutra, i nema zapare, nema lošeg zadaha.
Ove 2024 moram u “Hirošimi” imati mnogo lepši i čistiji prostor, prepun vazduha,
u kome će sve nesmetano produvavati i teći, kružiti…
Itd...
Нема коментара:
Постави коментар