DVE KRLEŽINE PESME…

 

Miroslav Krleža (1893-1981) bio je hrvatski književnik, koji se još od 1919 priključio, te postao blizak sa radničkim revolucionarnim pokretom. Uz poeziju počeo je da piše romane, eseje, drame, priče, studije, itd. Njegovo književno delo ogromno je. Godine 1918 napisao je pesmu “Plameni vjetar”, a 1919  u pesmu “Veliki petak godine hiljadu devetsto i devetnaeste” (obe pesme našle su se u “Poeziji velikog oktobra”). Ovu drugu pesmu posvetio je nemačkom revolucionaru Karlu Libknehtu koji je zajedno ubijen sa Rozom Luksemburg. I dok je prvu pesmu objavio u listu “Novo društvo”, drugu pesmu Krleži objavljuje napredni časopis ”Plamen”…

Krležina pesma “Plameni vjetar” iz 1918, kaže ovako:

“Jednoga će dana krvavo jutro svanuti

Jednoga će dana crveni vihor planuti

O - jednoga dana -

Nad piramidama mrtvih domobrana.

Buknut će plamen iz bezrbojnih rana.

U potresu će onda strahotnom

Rasplinut se simboli kletve i tamjana,

Komedija i crkvi, bolnica i kavana,

Ludnica, bordela i samostana,

Jednoga dana, o, jednoga dana!

A pjevat će zvona,

Stjegovi i glazbe i gnjev kazniona.

Pjevat će plamen vjetar svetu pjesmu vatre, kaosa i eona.

Ulico!

Krvavi talas

Nek te kovitla danas!

Proklet je pean zlata

I dok mirišu žene, svila i šokolata.

Vješaju gologa boga na trgu ko tata.

O, Ulico,

Danas –

Budi crveni talas!

Tako će urlati plameni vjetar jednoga dana

Nad piramidom mrtvih domobrana,

I crni će stjegovi crveno liznut ko gorući jezici.

Okna će samrtno blijedih kuća planut ko luđačke oči,

A vatrena nebeska kiša u mlazu

Na grad će da se toči.

Sverazorni će ritam po ulici da ori:

Gori! Gori!

Kugla nebeska gori!

I u tom kolu roblja, kraljeva, žena i smeća,

Tramvaja, volova, konja, topova, vjetra, karteča,

U ludom ciklonu vatre i krvi, gdje bukti Slobode Sreća,

Gdje se božanstvo Laži ko sveto sunce vrti,

Hihot će jecati glasan

Njezinog Veličanstva

Pobjednice Smrti”…

Druga Krležina pesma pod nazivom “Veliki Petak godine hiljadu devetsto i devetnaeste”, napisana je 1919, ali sa Krležinom posvetom “Karlu Libknehtu u spomen”,  a stihovi te pesme glase ovako:

“O Veliko Bezglavo Nešto, prokleto ime tvoje,

U sve vijeke vjekova!

Krvavi čavli opet čovječju ruku gnoje,

A zloguka ptica tmine mrtvačku pjesmu poje,

Zloguka ptica tmine, slijepa ptica sova.

O Veliko Bezglavo Nešto, prokleto ime tvoje,

U sve vijeke vjekova!

U borbi s krdom lažnih i krivih bogova

Pao je Čovječji Sin.

Krstove svoje golgotski zabio cirkus

Iz gubave Judeje u carski Berlin.

U krvavom uzničkom svijetlu  crvene pandurske lampe,

Što može hrvatski čovjek?

On hrvatske guta suze.

Slanu i gorku sol.

Ideal hoće li bijeli, prezren i popljuvan, gol,

Razapet biti dovijek?

U krvavom uzničkom svijetlu  crvene pandurske lampe

Što može hrvatski čovjek

Na evropski Veliki Petak?

Kad Sina Čovječjeg kolju, rane mu pale i deru,

Na glavu mu siplju kletvu i kamen i metak,

Na oblačni, crni, evropski Veliki Petak,

Kad trese se krvava kugla zemlja,

Od Pekinga do Rima, od Transvala do Kremlja,

Hrvatski čovjek posmrtni žižak pali,

Karmine tužne pije i razborito pjeva:

Jedna je glava opet ko krvavo sjeme pala.

Na jarbolu lađe su opet pribili admirala.

Al Ništa!

Sviće

Internacionala”.

Iz gimnazije o Krleža učilo se i zapisivalo u đačke sveske, devedesetih godina XX veka, ovako: da je stvarao između dva velika svetska rata, kao i posle rata, a živeo od 1893, pa sve do 1981 godine. Kao čovek velikog znanja i velike energije, erudicije, pokretao je i uređivao časopise "Plamen", "Književna republika", "Danas", "Pečat". Pisao je poeziju, novele, drame, romane, eseje i polemike, putopise, itd. Sa poezijom počinje 1917 goidne, kada objavljuje svoje simfonije i poeme: "Pan", "Podne", "Suton", "Nokturno". Objavljuje svoje "Pjesme" u 3 knjige: "Liriku", "Balade", "Pjesme u tmini". Knjiga ratnih novela, ponela je naslov "Hrvatski bog Mars" u kojoj se posebno izdvajaju bitka kod "Bistrice Lesne", "Baraka 5B" i  "Cvrčak pod vodopadom". Sa temom iz Prvog svetskog rata napisao je drame: "U logoru", "Vučjak" i "Golgota". Pre ovih drama napisao je i nekoliko čisto ekspresionističkih dramskih ostvarenja: "Legenda", "Aretej", "Adam i Eva", zatim romane: "Povratak Filipa Latinovića", "Banket u blitvi", "Na rubu pameti" i "Zastave". Polemička knjiga "Moj obračun s njima" i "Dijalektički antibarbarus" u kome polemiše sa predstavnicima socijalne literature između dva svetska rata, braneći književnost od  uprošćavanja i banalizacija. Krleža je posebno ostao poznat svakom gimnazijalcu bar onda, a po ciklusu o Glembajevima, koji čine 11 novela i 3 drame: "Gospoda Glembajevi", "Leda" i "U agoniji"...