четвртак, 14. март 2024.

14 MART 2024…

 


 

Prilikom berbe spanaća unutra “Hirošime”, mučki, iza leđa na levu ruku sleti mala osa i ujede me sitno, nisko, ali srećom bol je trajao tako malo, te nisam natekla, kao što jednom jesam kad me ujeo stršljen….




Bila sam danas humana, iako sam htela da je zdrobim, zgnječim, i onda je ostavim da živi i tumara po “Hirošimi”, jer izgleda i ona podmukla ima neku svoju funkciju ovde...




Nabrane dve kofe spanaća, i ostavljeno 800 g ili 4 kese od po 200 g, a oko 200 g što su malo upljuvale liske vaškice, nisam htela da čistim, i to sam dala mojim kokama nosiljama da se počaste i one danas…




Onolika kiša ipak nije uspela da upropasti narcise, te i dalje plene svojom lepotom i po ovoj oblačnosti, sumornosti, hladnoći. A, izgleda da nikad naši narcisi nisu bili lepši i krupniji...




I dok posmatram vrhove svoga šeboja, primetime da se u jednom već ugnjezdio jedan sićušan mali pužić sa kućicom. Iako je možda za nekoga on tu samo parazit, ja neću da mu kvarim stanište. Ako može tu da uživa i živi neka ga, meni je još zanimljivije i radosnije…




Onda primetim prvog leptira u “Hirošimi” (mama mi kaže da ga ubijem, jer će on stvoriti zelene gusenice, te najesti se našeg kupusa, a ja sam joj rekla da neću, jer mora tu da živi čak i leptir kupusar). Nisam htela da ga ubijem, čak i da je kupusar, jer njega više volim od one već danas pošteđe podmukle male otrovne osice...




Obran je i peršun lišćar iz santrača, a već druga ovogodišnja berba ili šišanje makazama iz jesenje setve...

Pošišan je i po prvi put danas, tršavi peršun, takođe iz jesenje setve...




Od prve vrste peršuna lišćara ostavljene su 2 činije savijenih lulica,  a tršavog jedna činija. Ovo je prvo šišanje tršavog peršuna, a on je imao malo vaškica, pa smo to malo više prale vodom (vaškice u vodi sve spadnu)…



Od 9 lala dve su iste boje, a ciklama…

Posle šišanja spanaća, kišnicom sa 3 kofe zaliven je i spanać. Hvala mami…




Ovih dana treba nabrati i blitvu, ali ništa nije prehitno…

Sve može još koji dan da pričeka, a neko bolje i toplije, a i vedrije vreme, ornije mene...




Danas smo mama i ja dobile silne komplimente da nam nam je sve pod konac i sve predivno, a sve one naše obradive setvene površine počev od “Hirošime”, preko spoljašnjeg vrta, itd...




Itd…

 

Нема коментара:

Постави коментар