субота, 31. август 2024.

31 AVGUST 2024…

 



 

Šta je sve urađeno danas do ručka ili samo do pola jedan, zatim jedna manja pauza, kafa, pečenje palačinaka do heljde, i ponovo malo aktivnosti ili rada... 





Pre svega u “Hirošimi” sa donje leve strane počupano nekoliko paprika, koje na sebi nemaju plodova, ničega osim lišća i to je sva aktivnost moja danas u “Hirošimi”, u kojoj je tako rano bilo preko 40 stepeni u plusu… 




Dok se stružu već drugi dan zaredom balvani, ja budakom sama iskopavam svo preostalo kamenje po donjoj strani spoljašnjeg vrta (malo ću da skratim povrtnu bašticu i proširim prolaz kolicima, ali i pešaka), a onda odmah puna kolica kamena ugradim oko još nekih voćaka i napravim još savršeniju okamenjenu celinu ili posebne cvetne aleje za 2025 godinu. Biću ovim pratkična, jer oko voćaka zasadim cveće, a kad zalivamo cveće od te iste vode ima koristi i voćka, posebno kad udare nekad suše slične ovima možda čak i dogodine...






Sudeći po izgledu trave u avliji i opalom svelom lišću stigla je prava jesen, a trava je sušom spržena…




Očistila sam perunike, te isekla lišće kalemarskim makazama u velikoj kamenoj kocki, ali i u kamenom krugu kod česme...






Za užinu nabasali smo na još sazrelog grožđa…





Onda je sazrela i naša druga japanska jabuka, od ukupno 3 koliko ih se ove 2024 godine otrebilo u najlepše slatke plodove...




Na stazicu sam dodala još jedan dobar sloj ili nekoliko kolica piljevine, a ostalu piljevinu čak prepunih petoro kolica sručila sam u manji boks pored komposta...





Isčene panjeve mama ubacuje u kolica, a onda ja preteram i tako ispraznimo panjeve sve bliže mestu gde će se možda od utorka već početi cepati prva drva. I tako sam jačala mišiće, dizala panjeve kao tegove čak i one koje sam mislila da nisam kadra, da ne mogu, a čini mi se i zubima bih mogla panj da podignem svaki, lopova zubima da prekoljem, jer dobro znam i osećam ko me jeste ili nije mogao pokrasti, itd. Ipak, drevna kutija skriva mnoge otiske, te nema boljeg živog dokaza. Kutiju je čuvala ikona Svete Petke, tako da je svetiteljka videla ko me krade…





Još jedan divan radni dan, prepun sunca, treba posvetiti, ali samo rezanju balvana, i time nema više motorke, nema piljevine, ostaju oni čistiji i spokojniji poslovi…






Sutar je dan odmora, i bacanje kletve na lopova, a šta drugo da kažem mom lopu, koji je disao i spavao u mojoj kući, jeo, pio, a onda me pokrao, – neka ga sapre, mojih 400 evra (zanimljivo da mi u goste uvek dolaze predivni, predobri, a prebogati ljudi, oni čiji su puni novčanici, a izgleda prazne i otrcane savesti, te sve neki suri pobožnjaci, poštenjaci, a na kraju leta ispade da me takvi orobe i pokradu (mada u njih niko i ne sumnja), mene puku sirotinju, što vazda štedi tuđe pare, itd.)…










Itd…

 

 


Нема коментара:

Постави коментар