четвртак, 8. август 2024.

PETOG PUTOPISNOG DANA LETA 2024…



 

Dana petog putopisnog, a 4 avgusta 2024, vreme je za još bar dva vidikovca u najbližoj nam okolini, a najpre vidikovac zvani Zelenika, i na kraju vidikovac Banjska stena, a u povratku šetnja šumom ili Sovinom učionicom, a onda posle kafe put nas šumom vodi preko Tarom, a preko Šljivovice odvodi nazad na Taru, na obronke koje smo kao neumroni putnici prelazili na svim mogućim prevoznim sredstvima svih ovih 5 fantastičnih putopisnih dana.




Planinski masiv Tara nastao je pre više od 600 miliona godina. Tara je danas prosečne nadmorske visine do hiljadu, pa sve do 1200 metara nadmorske visine. Na Tari se nalazi nekoliko velikih vrhova, a pozanti su Kozji rid 1591 m, Crni vrh, Zborište 1544, Gavran 1453, Kik 1208, Kamalj 1353, itd.




Tara je planina jako bogata ne samo raznovrsnom florom, već i faunom, a tu raste preko hiljadu biljnih vsta, mnoge su endemske, zakonom zaštićene. Tu živi 34 šumskih i 9 livadskih zajednica. Tara je planina jako bogata šumama i četinarima, zimzelenim, ali i bukovim, dakle listopadnim šumama, kao i mešovitim šumama. Smatra se Tara danas vrednim eko sistemom, a od 1981 prostor Tare je proglašen Nacionalnim parkom, od prvostepene važnosti.





U prošlosti se Tara mnogo eksploatisala, jer se posebno sa Tare sečena drvna građa, kada su balvani i trupci pre pojave današnje brze mehanizacije odaslati nizvodno Drinom sve do Beograda, pa i dalje, a pomoću radne snage i požrtvovanja čuvenih drinskih splavara koji su vozili na splavovima građu sve do podizanja brane Perućac i izgradnjie istoimene hidrocentrale 1963, koja počinje sa radom 1966. Betonska brana visoka je 90 metara, a duga svega 460 metara.

Na Mitrovcu na Tari nalazi se lokalitet Crveni potok i tepih livada, koji ovoga puta preskačemo, jer i tamo treba platiti ulaz, a nema mnogo toga da se vidi, bar ne za te pare.






Na Tari rastu mnoge zakonom zaštićene biljne, ali i životinjske vrste. Na Tari je Josif Pančić otkrio u selu Zaovine 1875 tzv. Pančićevu omoriku, koja je dakle endemska vrsta, jedina vrsta koja je preživela ledeno doba. Na Tari živi čak 53 vrste sisra, 153 vste ptica, a u vodama Nacionalnog parka živi 37 vsta riba.

Najlepši vidikovac Tare jeste Banjska stena odakle se pruža veličnstven pogled, koji oduzima dah, na kanjon reke Drine, na Perućačko veštačko jezero, i na Bosnu na predele zvane Osat gde su radili i pravili čuvene kuće neimari baš iz tog sela zvani osaćani, a bile su to drvene kuće pokrivene krovom od šindre koje su potom postale tipične planinske kuće drvene brvnare za celu Taru.





Tara ima još jedan vidikovac Cnjeskovo na Kaluđerskim Barama sa koga se pruža pogled na manastir Raču i zaseoke toga kraja, Sokolina, pa sve do Bajine Bašte. Neko je odatle posmatrao plavi horizont po više puta, a neko će možda jednom posetiti i to.

Itd…

 

 

Нема коментара:

Постави коментар