субота, 14. септембар 2024.

14 SEPTEMBAR 2024…

 



 

Prva 3 sata, a odmah nakon buđenja u 6 i 45, posvetila sam samo sebi i jutros ouspela za dva sata da pročitam jednu knjigu celu (Čehovljevog “Ujka Vanju”)...

Odmah po izlasku napolje, a po silasku u letnju kuhinjicu trebalo je osmisliti ručak, ali zahvaljujući ostatku sosa od juče, ja sam danas prošla jako lagano, sa tako malo kuvanja, uz samo male napore, a ručak kao i juče presavršen...




Onda sam u “Hirošimi” poradila još neke male pripreme za ponedeljak za šestu jesenju setvu…

Tamo na 4 mesta najmanje gde mi fali po pola polovnog crepa, koji nikako ne dobijam, a možda i neću, postavila sam isečene daščice, da zatisnem rupe koje me iritiraju, dok jednom ne dođe tih10  komada crepa koji mi zafali (vratim iste one, ali isečene komade daski koje sam iznela)…




Odredila sam dakle precizno gde ću šta posejati...

Mama je budačićem samo malo stvrdlu zemlju rastresla, a ja sam grabuljama poravnjala...

Onda sam začinski boks kraj ulaza u “Hirošimu” nasula sa jednim džakom šumske zemlje i pripremila mesto za jesenju setvu peršuna lišćara…




Onda smo denele parče najlona, te iznele sav sasušeni suncokret, a da ne bih uništila kao prošle godine svoje nežen ruke oštrinom suncokreta, nedge sam naučila ovih dana, videla da suncokrete dakle treba izgaziti svojim nagama, a onda sve olako dalje ide – i samo ispalo seme pokupiti u kutije i ostaviti na čuvanje...




Imam i prošlogodišnjeg semena suncokreta još 2 velike kutije…

I zaista, umesto svojom rukom, ja lepo nogama i petama, gumenim čizmama, gnječim suvi suncokret, a onda samo pokupim semenke...

Punu kutiju najkrupnijih, mnogo krupnih semenki ostavim, a u drugu kutiju sastavim sve, čak i one srednje ili manje veličine…




Nikad krupniji suncokret nego ove naše druge godine kako sejemo svoje suncokrete…

Ostavila sam i  osušeno seme bosiljka sa Svete Gore posebno u jednu kutiju…

Mnogo sitnih suncokreta bacim na compost, a nisam htela da pokupim baš svako zrnce, jer mi ne treba...





Mama je kod drvare nabrala za ručak ponovo jednu vezu svežih rotkvica...

Neko voli da ih zakiseli, posoli, dok ja najviše volim da ih samo ispolutam i onako sveže u slast smažem...

Čitave noći padala je dobra kiša te u buradima jutros konačno imamo hiljadu litara kišnice,  a trebaće mi kišnica da sutra nakvasim neke parcele za setvu te da omekšam zemljište…

Otrebila sam sav beli luk i pripremila ga za setvu u ponedeljak...





Sada se treba odmarati do ponedeljka i uživati na svoj način, a i vreme je upravo takvo, a idealno da se čovek ušuška i fino zaspi, ili da nešto čita ili da odgleda kočano film. A najverovatnije da će biti baš tako…

Ujutru komotno mogu da započnem jedan krupan i ogroman obiman roman od 1500 strana…

Itd…

 


Нема коментара:

Постави коментар